Banjska stena je jedan od najpoznatijih vidikovaca Nacionalnog parka Tara. Nalazi se na 1.065 metara nadmorske visine i sa nje se otvara pogled prema jezeru Perućac, kanjonu Drine i području Osata u Bosni i Hercegovini.
Od Mitrovca je udaljena oko šest kilometara, a do vidikovca vode dve obeležene pešačke staze, broj 9 i 9a, kao i makadamski put.
Za posetu postoje dve praktične opcije. Oni koji žele dužu šetnju mogu krenuti peške iz Mitrovca, dok se automobilom može prići znatno bliže i poslednji deo preći kroz šumu. Zbog toga Banjska stena može biti i cilj višesatnog izleta i kratka stanica tokom obilaska Tare.
Staza nije poznata po velikom usponu niti zahteva ozbiljno planinarsko iskustvo.
Ipak, razlika između polaska iz Mitrovca i polaska sa parkinga je velika, pa je dobro unapred odlučiti koliko želite da pešačite.
Gde se nalazi Banjska stena i šta se vidi sa vidikovca

Banjska stena nalazi se na području Nacionalnog parka Tara, nedaleko od Mitrovca. Zvanični turistički izvori navode da je od Mitrovca udaljena oko šest kilometara. Sa vidikovca se vidi akumulacija Perućac, kanjon Drine i područje Osata na drugoj strani reke.
Naziv vidikovca povezan je sa Banjskim vrelom koje se nekada nalazilo u podnožju litice. Vrelo je potopljeno nakon stvaranja jezera Perućac. Ispod vidikovca nalazi se i Banjsko točilo, kojim su se nekada balvani spuštali prema Drini.
U ranijoj verziji teksta navedeno je da je kanjon Drine „treći po dubini na svetu“. Tu tvrdnju bih izostavio, jer je teško pouzdano potvrditi i nije potrebna da bi se opisao značaj lokacije. Dovoljno je reći da se sa Banjske stene pruža vrlo širok pogled na duboko usečenu dolinu Drine i Perućac.
Koliko je duga staza od Mitrovca do Banjske stene
Za dužu varijantu polazi se sa Mitrovca. Turistička organizacija Tara-Drina i Turistička organizacija Zapadne Srbije navode udaljenost od oko šest kilometara između Mitrovca i Banjske stene. Do vidikovca vode obeležene staze 9 i 9a.
Ako se ide peške celom trasom, treba računati na približno 12 kilometara za odlazak i povratak istim putem. Koliko će šetnja trajati zavisi od tempa, pauza i izabrane varijante staze, pa je preciznije planirati nekoliko sati nego obećavati da će svako stići za sat i po.
Ovo je dobra opcija za posetioce koji na Taru nisu došli samo zbog fotografije sa vidikovca, već žele dužu šetnju kroz šumu.
Za orijentaciju je korisno znati da Nacionalni park Tara svoje planinarske staze obeležava žutim putokazima i planinarskim markacijama.
Koliko je staza zahtevna
Banjska stena nije destinacija koja zahteva tehničko planinarenje. Od Mitrovca do vidikovca nema ogromne visinske razlike jer se Mitrovac nalazi približno na sličnoj nadmorskoj visini, dok je Banjska stena na 1.065 metara.
To ipak ne znači da šest kilometara šetnje treba poistovetiti sa desetominutnim odlaskom od parkinga. Duža ruta zahteva normalnu kondiciju za nekoliko sati hodanja, dok je kratka završna deonica pogodna za mnogo širi krug posetilaca.
Najveći praktični problem mogu biti vremenski uslovi. Posle kiše šumski put i staza mogu biti blatnjavi i klizavi. U jesen vlažno lišće prekriva neravnine, dok zimi sneg i led potpuno menjaju težinu šetnje.
Zato su patike ili lagane planinarske cipele sa dobrim đonom bolji izbor od obuće sa potpuno ravnim đonom.
Gde parkirati kod Banjske stene

Automobilom se iz pravca Mitrovca može prići makadamskim putem prema Banjskoj steni. U blizini završnog dela rute postoji prostor za parkiranje, nakon čega se nastavlja peške kroz šumu. Izvori koji opisuju ovu kraću varijantu navode približno 10 do 15 minuta hoda do vidikovca.
Podatak da je parking tačno jedan kilometar od Banjske stene ne bih predstavljao kao apsolutnu vrednost. Različiti izvori i tačke na kojima se vozila ostavljaju mogu dati nešto drugačiju udaljenost. Za planiranje izleta korisnije je računati na kratku završnu šetnju od približno 10–15 minuta.
Parking uz Banjsku stenu nije zamišljen kao veliki uređeni gradski parking. I istraživanje o upravljanju posetama Nacionalnom parku navodi da je prostor za parkiranje kod ovog veoma posećenog vidikovca napravljen kao praktično rešenje zbog velikog broja ljudi koji dolaze automobilima.
To je naročito važno tokom letnjih vikenda i praznika, kada broj vozila može biti znatno veći.
Šta obići u okolini Banjske stene
Ako ste već na Mitrovcu, Banjska stena lako se uklapa u celodnevni obilazak ovog dela Tare. U blizini Mitrovca nalazi se rezervat Crveni potok sa stazom kroz četinarsku šumu, dok su jezera u Zaovinama takođe dostupna za nastavak izleta. Nacionalni park u svom informativnom materijalu upravo Mitrovac navodi kao dobru polaznu tačku za obilazak ovog dela planine.
Perućac je druga logična stanica, posebno zato što se jezero prethodno vidi sa Banjske stene. Ako imate ceo vikend, može se dodati obilazak drugih vidikovaca i pešačkih staza Nacionalnog parka.
Mokra Gora je zanimljiva destinacija, ali je ne bih predstavljao kao neposrednu okolinu Banjske stene. Za nju treba ostaviti poseban deo dana i računati na dodatnu vožnju.
Često postavljena pitanja
Zaključak

Banjska stena je pogodna i za ljude koji žele ozbiljniju šetnju i za posetioce kojima je cilj jednostavan dolazak do jednog od najpoznatijih pogleda na Tari.
Iz Mitrovca do vidikovca ima oko šest kilometara, a postoje dve obeležene pešačke staze, 9 i 9a. Ako želite kraću varijantu, makadamskim putem može se prići automobilom do prostora za parkiranje, nakon čega ostaje približno 10–15 minuta lagane šetnje.
Sam uspon nije tehnički zahtevan. Mnogo je važnije izabrati varijantu prema kondiciji, vremenu koje imate i stanju staze.
Tokom leta i praznika treba računati na više automobila i posetilaca, pa je raniji dolazak praktičniji. Bez obzira na to da li krećete iz Mitrovca ili ostavljate automobil bliže vidikovcu, završnica je ista: pogled na Perućac, Drinu i šumovite padine sa visine od 1.065 metara.
Ja sam Slavica Radulović, autorka bloga Turisticost. Putujem solo, uglavnom po Srbiji, i pišem o mestima na koja možeš da stigneš za vikend.
Turisticost nije nastao iz neke posebne ideje. Nastao je iz zamora od guglanja. Svakog puta kad bih htela negde da odem, provela bih sate tražeći informacije koje su ili zastarele, ili nepotpune, ili napisane za nekog ko ima deset slobodnih dana i neograničen budžet. Odlučila sam da sama napišem ono što bih volela da nađem.
